Postoje narudžbe za kojima arhitekt tiho čezne: knjižnica, muzej, kazalište. S druge strane, postoje i gradovi na spomen kojih se “oblizuju” mnogi graditelji: nekima će biti “dovoljan” London, Pariz, Rim. Velikom broju njih (dobro, nas) to je, svakako, New York City.

E sad, kad se nekom od nas pak posreći da projektira kazalište, i to u New York Cityju, prirodno je očekivati zavist mnogih kolega, ali i nervozno znojenje dlanova samog arhitekta.